Kamen. Maslina. Proljeće ... Ovdje sve ima korijen.

Tu nema žurbe. Samo vitar što prođe i dotakne sve isto, i ono živo i ono što izgleda nijemo. A zapravo ... ništa ovdje nije nijemo. Samo triba stat, malo zašutit i pustit da te dozove.

Jer ovde, među kamenom i maslinama, proljeće ne dolazi samo u prirodu. Uvuče se i pod kožu. Probudi ono što si možda ostavija negdi usput, zatrpa obavezama, zaboravija u buci.

I onda shvatiš, korijen nije samo u zemlji.
Nosiš ga sa sobon, 

I kad misliš da si uteka, nisi, nisi ... samo si se malo udaljija.