Procjenjuju da bi do 2030. strani radnici, koji nemaju veze s našom kulturom, tradicijom i običajima, mogli činiti 25 % radne snage. To samo potvrđuje trend “zamjene stanovništva” 
Da ne bude zabune, ti ljudi nisu ništa krivi. Oni, kao i naši koji odlaze vani, traže bolji život, sigurnost i kruh. Ali ovo je ipak NAŠA država. Stvorena je mukom, znojem i puno prolivene krvi naših predaka. Sklizak je to teren. Ne smijemo zaboraviti što je potrebno da bismo je sačuvali.
Da, gunđamo, prigovaramo, tražimo bolje, to je ljudski. Ali jedno je jasno: ona je NAŠA! I bit će onakva kakvom je mi učinimo. Za nas, za našu djecu, za buduće generacije, moramo se boriti, čuvati je i učiniti boljom. Domovina se voli djelom, a ne riječima!
Ovi opsjenari na vlasti ponašaju se kao da smo svi budale. Vrijeđaju našu pamet, i što je najgore i prolazi im. Prolazi jer šutimo, jer se mirimo, jer okrećemo glavu...
Paradoks hrvatske “demografske politike” je više nego tužan: svake godine iz Hrvatske ode oko 38–40 tisuća ljudi, uglavnom mladih, sposobnih, obrazovanih. Prirodni prirast je negativan, a država uvozi stotine tisuća radnika. Formalno da popune radna mjesta, a u praksi, domaće stanovništvo polako nestaje iz ekonomskog i socijalnog središta naših gradova, sela i zaselaka.
Kad pogledaš brojke: 170 000–206 000 dozvola godišnje znači da gotovo svaka treća osoba koja ulazi u radnu dob u Hrvatskoj dolazi iz inozemstva. Procjena da bi do 2030. strani radnici mogli činiti 25 % radne snage samo potvrđuje trend “zamjene stanovništva”. To nije demografska politika, to je poraz sustava koji ne zna zadržati vlastite ljude, a onda se “hvali” statistikama koje stvaraju privid rasta ili produktivnosti.
Gledati i slušati vlast dok to pokušava prikazati kao uspjeh je, iskreno, frustrirajuće i gotovo gnjusno. Jer ne radi se o brizi za budućnost zemlje, nego poslušnosti centrima moći, kojima su najmanja briga dugoročne posljedice za našu Domovinu, identitet i budućnost naše djece.
Primjedbe
Objavi komentar