Naša pametna mladost, naša nada i budućnost – odlazi. Ljigavi beskičmenjaci, jeftini 'gladni miševi' i sustav privilegija izdaju Hrvatsku i tjeraju ponos, karakter i zdrav razum iz Domovine.

Odlazak mladih nije slučajnost. To nije hir, pomodnost ni „želja za svijetom“. To je presuda sustavu koji je iznevjerio vlastitu budućnost. Mladi ne odlaze jer ne vole Hrvatsku! Odlaze jer u njoj više ne mogu disati. Odlaze jer su ponosni, imaju karakter, pametni su, i ne dopuštaju da ih netko tko nije ni približno vrijedan, nego ljigavi beskičmenjak, jeftini 'gladni miš', .... u zdrav mozak, te zatrpa u ropotarnicu vlastitih kompromisa i privilegija.

Majka sjedi kraj prozora. Ruke joj drhte od sjećanja i boli. Gleda praznu ulicu, školu iz koje više ne dopire smijeh njezine unuke. A ja gledam svoju kćerku - obrazovanu, poštenu, odraslu u vjeri i običajima naše zemlje. Torba je već spremna. Odlazi. I ne mogu je zadržati. Mogu samo moliti i držati stražu nad njenim korijenima.

Ulice su pune novih lica. Stranci, privilegirani, tuđi našim običajima, jeziku i vjeri. Sustav ih uvozi ne da bi gradili budućnost, nego da popune praznine koje mi nismo više u stanju zadržati. Ali oni nisu moja kćerka. Nisu odrasli na našim pjesmama, u našim svetim mjestima, među ljudima koji su ginuli za Domovinu. I dok oni dolaze, moja kćerka odlazi.

Silni novci se daju onima koji nisu željeli Neovisnu Hrvatsku, onima koji su se pobunili protiv nastanka naše države. Umjesto da se taj novac ulaže u ostanak naše mladosti, dajući im nadu, poticaje, pogodnosti za stambeno zbrinjavanje i posao, mi gledamo kako odlaze, jedno po jedno dijete, jedna po jedna obitelj. Mogli smo im otvoriti put, dati im šansu da pokrenu novi život ovdje, da osnuju obitelji, da nas starije obraduju smijehom i ponosom. Ali sustav to ne vidi. Sustav to ne želi. Sustav bira privilegije i privilegirane, umjesto našu djecu.

Ja, hrvatski dragovoljac, stojim na straži sjećanja i pravde. Znam što znači braniti zemlju, riskirati život za nešto veće od sebe. Gledam kako vlastito potomstvo, narod kojem smo dali sve, napušta ovu zemlju. Za što smo ginuli ako ne za poštenje, pravednost, budućnost? Dok pošteni trpe, a lopovi napreduju, dok sustav brani privilegije i mreže starih ideologija, moja kćerka odlazi. I s njom odlazi nada.

Iseljavanje nije samo demografski problem, to je moralni slom. Kad mladi odlaze, odlazi budućnost. Odlazi glas, odlazi snaga, odlazi sjećanje. Odlazi život.

Ako ovo ne promijenimo, ostat će samo groblja i iseljeništvo. A država bez svoje mladosti nije slobodna država, nego mrtva ljuštura.

Majka tiho šaptom moli, moja kćerka se okreće prema novom svijetu, a ja stojim na straži, za Hrvatsku kakva je obećana. Za našu djecu. Za našu budućnost. Za Neovisnu Hrvatsku zbog koje se nije ginulo uzalud. 🇭🇷