Ono što se događalo u okviru fenomena zvanog Sarajevo Safari prelazi granice onoga što čovjek može pojmiti. To ne govorim iz tuđih knjiga, nego iz vlastitog iskustva — i sam sam proveo nekih 160 dana u okupiranom Sarajevu. Znači i sam sam bio meta tih četnika i tih “safari” zločinaca, luđaka kakve je teško i zamisliti. Puno ali i malo, u odnosu na one koji su ondje proveli cijeli rat. Ti nesretni ljudi živjeli su u uvjetima koje je danas gotovo nemoguće pojmiti: bez vode i struje, bez grijanja, hrane, novaca, izlaza ... Ako kreneš po vodu — čeka te snajper, na prozor — čeka te snajper, na posao — čeka te snajper, škola — čeka te snajper, bolnica — čeka te snajper ...
Ako se pomakneš — granata. Prosječno 300 granata dnevno, rekord preko 3.000. Grad je bio potpuno stegnut, svi izlazi držani od krvnika.
Kad ti metak fijukne kraj glave i shvatiš da nisi meta zato što si vojnik nego zato što si čovjek — razumiješ da je svaka riječ “neljudsko” zapravo preblaga.
Mnogi zločini opsade Sarajeva dobro su dokumentirani, ali postoje stvari koje papiri nikada neće moći prenijeti. Sarajevski safari nije samo zabilježeno zlo; to je ogoljeni ponor ljudske duše.
U ratu ne djeluju samo vojske i ideologije. Djeluju i pojedinci čija se izopačena znatiželja spaja s tuđom smrću.
U ratu ne djeluju samo vojske i ideologije. Djeluju i pojedinci čija se izopačena znatiželja spaja s tuđom smrću.
Ideja da je nekome pucanje na djecu postalo adrenalinska avantura nije teorija — to je bila praksa koju su mnogi tada osjetili na vlastitoj koži.
Još je strašnija spoznaja da takvo zlo nije nastalo slučajno. Za “safari” je postojao sustav: položaji, logistika, šutnja zapovjednih linija, nečiji pristanak i nečija dobit. Rat tada prestaje biti sukob dviju strana — postaje bolesni eksperiment u kojem se živi ljudi pretvaraju u nepokretne mete.
Najporaznije je što društva često bježe od takvih istina. Svaka zajednica ima svoje mitove, racionalizacije i strahove.
Suočiti se sa Sarajevo Safarijem znači priznati da zlo nije samo impulzivno — ono je često hladno organizirano, proračunato i zaštićeno šutnjom.
Zato Sarajevo Safari nije samo dokument nego ogledalo, ogledalo prošlosti i današnjeg odnosa prema istini. Pokazuje da zlo nije uvijek tiho — ali da njegovo poricanje gotovo uvijek jest.
Uprkos svemu, negatori i relativizatori i dalje su glasni. I dalje tvrde da Sarajevo nije bilo opkoljeno, da su Sarajlije same sebe ubijale, da su djeca poginula slučajno, da je sve bilo inscenirano. Pokušavaju izbrisati kontekst, izjednačiti agresora i žrtvu, pretvoriti najdokumentiraniji zločin u nejasnu “priču s dvije strane”.
To nije slučajno — to je produžetak iste politike koja je šutjela dok je zlo trajalo.
I zato ovo govorim iz prve ruke, kao netko tko je gledao izbliza i preživio ono što se nikada nije smjelo dogoditi: istina se ne smije relativizirati.
I zato ovo govorim iz prve ruke, kao netko tko je gledao izbliza i preživio ono što se nikada nije smjelo dogoditi: istina se ne smije relativizirati.
A činjenice govore same za sebe:
🔴 1.425 dana opsade — najduža opsada glavnog grada u modernoj Europi
🔴 11.500 ubijenih civila, među njima 1.600 djece
🔴 ICTY potvrđeni organizirani snajperski napadi na civile
🔴 Prosječno 300 granata dnevno, rekord preko 3.000
🔴 Postojanje “sniper turizma” — stranim luđacima naplaćivano pucanje po civilima; najskuplja meta: dijete
🔴 11.500 ubijenih civila, među njima 1.600 djece
🔴 ICTY potvrđeni organizirani snajperski napadi na civile
🔴 Prosječno 300 granata dnevno, rekord preko 3.000
🔴 Postojanje “sniper turizma” — stranim luđacima naplaćivano pucanje po civilima; najskuplja meta: dijete
I onda dolazi pitanje koje odjekuje:
Jeste li ikada čuli Vučića, Porfirija ili Pupovca da su se ispričali za ovo? Naravno da niste.
Umjesto istine, u Srbiji i dalje živi perverzna jednadžba: agresor = žrtva. A isti se narativ pokušava preliti i u Hrvatsku — srpski se zločini umanjuju, hrvatski napuhuju. To nije slučajnost. To je politika kontrole narativa.
📌 Istina ostaje jednostavna:
Agresor je agresor. Žrtva je žrtva. Tu balansa nema — i ne smije ga biti.
Primjedbe
Objavi komentar