DOLAC DONJI: SELO VELIKE ŽRTVE I VITEZA IGORA

Bila je već noć kad sam došao pokloniti se heroju i suborcu. Noć nad Dolcem uvijek je dublja pred kapelicom podignutoj u čast Igoru i Buci — dvojici ratnika koji su za Hrvatsku dali sve što su imali. U svjetlu jedne svijeće stoji ona šutnja koju ipak najbolje razumiju suborci i majke. Ona šutnja koja se ne lomi… samo peče.

To isto svjetlo grijalo je Igorovo srce dok je živio, disao i umirao za Hrvatsku. Danas je godišnjica njegove pogibije — a kapelica stoji kao zavjet da nisu zaboravljeni. Dva imena. Dva plamena. Dva života što još gore u ovom hrvatskom kamenu.

A Dolac… Dolac zna što je žrtva. Zna što je krv hrvatskog naroda. U Docu se stoljećima molilo, gradili su se svećenici, biskupi, kuće i životi — a onda je u samo nekoliko dana 1944. sve to bilo zatrpano pepelom i krikom. Samo u jedan dan, ovdje, ubijeno je 272 Hrvata — žene, djeca, trudnice. Najmlađe je imalo tri sata. Tri sata života. Bajunet mu je bio sudbina.

Ali iz ove strašne žrtve rađaju se heroji. Iz krvi, bola i suza Dolca Donjeg, iz pepela i krika, dolaze oni koji ne pitaju za sebe, koji dišu za Domovinu i druge. Igor je jedan od njih. Njegovo srce, poput srca Dolca, kuca još u svakom branitelju, svakom čovjeku što brani Hrvatsku i sjeća se svoje prošlosti.

Kad staneš pred tu kapelicu, pred Igorovo ime, znaš da Hrvatska nikad nije bila besplatna. Niti laka. Nego krvava, sveta i teška. I da iz svake tragedije, iz svake nepravde, iz svake žrtve može niknuti hrabrost i svetost koju pamti narod.

I zato večeras stojim u tišini. Ja, suborac. Pred svijećom što treperi kao njegov dah. Nisi zaboravljen, brate naš.

Nisi nikad bio, niti ćeš ikad biti.

_____

HRVATSKI VITEZ IGOR BRAOVIĆ - SPLIĆO

18. srpnja 1967. – 22. studenog 1993.g.

Rođen je u Splitu. Hrvat, neoženjen.

Dragovoljno je pristupio u Hrvatsku vojsku.

Dana 15. svibnja 1991. postao je pripadnik gardijske brigade “Tigrovi”.

Jedno je vrijeme bio pripadnik Bojne „Frankopan“, a potom prelazi u Specijalnu postrojbu MORH-a, Bojnu „Zrinski“, gdje obnaša dužnost zamjenika zapovjednika protuoklopnog voda.

Sudjelovao je u brojnim borbenim zadaćama na Zapadnoslavonskom, Zadarskom i Južnom bojištu.

Poginuo je 22. studenoga 1993. od neprijateljske granate, izvršavajući borbenu zadaću na Južnom bojištu. Pokopan je uz vojne počasti na mjesnom groblju u Donjem Dolcu, Blato na Cetini.

Posmrtno mu je dodijeljen čin časničkog namjesnika:

Odlikovan je:

– Redom Nikole Šubića Zrinskog,

– Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana,

– Spomenicom Domovinskog rata.

POČIVAO U MIRU BOŽJEM, RATNIČE.