TI SI DOMOVINA❤️🤍💙UMORNA SI, ALI MI NE PLAČI.

Na tvojim ranama izrastaju naši koraci,
na tvojim suzama naša nada.
I dok ti šapćem – izdrži,
ti si još uvijek u našim srcima sveta.

>

Ja sam jedan od onih iz devedesetih – onih koji su vjerovali da se za slobodnu Hrvatsku vrijedi boriti i ginuti. Gledali smo smrti u oči, nosili rane i gubitke, nadajući se da iza svega toga dolazi nešto čisto, novo i dostojno te žrtve. I danas, unatoč svemu, vjerujem – ne zato što moram, nego zato što drukčije ne znam.

Danas, međutim, svjedočimo drukčijoj stvarnosti. Hrvatsku oblikuju oni koji u njezinu slobodu nikada nisu vjerovali. Oni koji su u ratu šutjeli ili bježali, danas zauzimaju mjesta odlučivanja. Hrvatska revolucija, umjesto da izgradi novi sustav, obnovila je stari. Nekadašnji partijski kadrovi i operativci službi preživjeli su sve promjene i ostali prisutni – promijenili su dres, ali ne i mentalitet.

Zato imamo državu, ali prečesto bez duše. Institucije koje ne uživaju povjerenje građana. Slobodu koja se ne pretvara u pravednost. Simbole koji gube sadržaj. Oni koji su sanjali i ginuli nestajali su u tišini, dok su njihovi ideali marginalizirani. Umjesto da se stvara društvo na temeljima žrtve i odgovornosti, izgrađena je nova elita koja vješto živi na račun sustava, a ne za dobrobit zajednice.

U tom ozračju često se poziva na „pomirbu“. No pomirbe nema bez istine. Oprost ne znači zaborav. Pravo suočavanje s prošlošću podrazumijeva priznanje krivnje, preuzimanje odgovornosti i jasno razlikovanje žrtve od agresora. Sve ostalo je politička retorika koja služi prikrivanju nepravde.

Ono što tražimo nije osvetnički poriv niti nastavak podjela, nego minimum poštovanja – istina i pravda za one koji su dali svoje živote. Hrvatska nije zamišljena kao država bez duše, nego kao Domovina koja će stajati na ramenima onih koji su je sanjali i branili.

Mnogi naši suborci više nisu među nama, ali njihova žrtva nije nestala. Ugrađena je u temelje ove zemlje i prenosi se na nove generacije. Naša je odgovornost da ih podsjećamo da sloboda bez pravde nije potpuna i da država bez istine ne može biti snažna.

Mi, oni iz devedesetih, možda smo umorni, ali još nismo nestali. Dok god postoji netko tko vjeruje u Hrvatsku s dušom, ona živi. Zato moramo biti glas koji će podsjećati da Domovina nije projekt elite, nego zajednički dom svih naših ljudi. I da se ne gradi prevarama, nego odgovornošću, istinom i srcem.

Duh je dragocjen, savjest vječna – ono što nosiš u srcu vrijedi više od svega. 

IZNAD SVIH HRVATSKA Obitelj & Domovina HR Ivica Primorac