Naša je Hrvatska, naša neovisna država, a na nama je, da ju učinimo boljom ...

"Naša je Hrvatska, naša neovisna država, a na nama je, da ju učinimo boljom, za generacije koje dolaze.."

Postoje ideje koje nadilaze vrijeme, granice i pojedince. Jedna od njih je ideja Hrvatske – slobodne, neovisne i dostojanstvene. Kroz povijest, ta ideja nije bila samo politički cilj, nego duboko moralno i duhovno opredjeljenje. Hrvatska je, prije nego što je postala država, bila san – san koji su nosili oni koji su vjerovali u slobodu čak i kada ih je svijet oko njih uvjeravao da se odreknu tog sna.

Ti ljudi, često zaboravljeni u knjigama i statistikama, bili su prvi nositelji hrvatske misli o slobodi. Mnogi su završili u zatvorima, logorima ili masovnim grobnicama – ne zato što su činili zlo, nego zato što su se usudili misliti drugačije. Komunistički režim nije ih se bojao zbog njihove snage, nego zbog njihove vjere. Oni nisu imali oružje, ali su imali riječ, ideju i srce – a to je uvijek bilo opasnije od svake puške.

Njihova žrtva nije bila uzalud. Kada su godine prolazile, ideja o slobodnoj Hrvatskoj nastavila je živjeti u srcima onih koji su morali otići – u emigraciji. Tamo, daleko od Domovine, hrvatski čovjek nije zaboravio tko je. Na stranim tlima čuvao je pjesmu, zastavu, molitvu i uspomenu. Taj tihi otpor, ta neugasiva nada, bila je svjetlo koje je vodilo i one koji su ostali u domovini, čekajući svoj trenutak povijesti.

Taj trenutak došao je u najtežem obliku – kroz rat. Branitelji koji su stali u obranu Hrvatske nisu počinjali ispočetka. Oni su nastavili put koji su drugi započeli, put prema slobodi koji je bio posut žrtvama i nepravdama. Njihova hrabrost nije bila samo vojna – bila je moralna. Oni su pokazali da ljubav prema Domovini nije ideologija, nego čin srca i dužnosti.
Danas, dok živimo u neovisnoj Hrvatskoj, lako je zaboraviti koliko je taj san bio skup. Lako je gledati na slobodu kao na nešto što se podrazumijeva. No sloboda nije stanje – sloboda je stalna obveza. Obveza da budemo bolji, pošteniji, odgovorniji. Da gradimo državu na istini, radu i međusobnom poštovanju.

Zahvalnost prema onima koji su sanjali, stradavali i ginuli za Hrvatsku ne izražava se samo riječima, već djelima. Oni koji su dali svoje živote, svoja djetinjstva i mladosti, nisu to činili da bismo šutjeli ili zaboravili. Činili su to da bismo živjeli dostojno – slobodni, svjesni i zahvalni.

Hrvatska danas nije savršena, ali ona je ostvarenje jednog vječnog sna. Na nama je da taj san čuvamo, da ga ne uprljamo nepravdom, sebičnošću ili zaboravom. Jer Hrvatska, u svojoj biti, nije samo zemlja – ona je moralni zavjet. Zavjet svim generacijama koje su dolazile prije nas i onima koje tek dolaze.
Kao što su govorili oni koji su sve izgubili, a vjerovali u budućnost:
Domovina se ne posjeduje – ona se živi, gradi i zaslužuje.