🇭🇷 Naši odlaze, tuđi dolaze – izdaja nacionalnih interesa koja vodi do toga da Hrvati postanu manjina u vlastitoj državi!?

Dok vlast škripi od praznih obećanja, Hrvatska nestaje. Sela su prazna, mladi odlaze, a država se ponaša kao da je sve u redu. Kao hrvatski branitelj, gledam ovo s tugom, ali i s ogorčenjem – jer ono što se događa nije slučajno. Odlazak naših najboljih ljudi nije posljedica nesreće, već rezultat sustavne politike koja uništava vlastiti narod.

Neznanje, nebriga ili otvorena izdaja?

Statistika je neumoljiva: u 2024. iz Hrvatske je iselilo 38.997 osoba, dok je doselilo 70.391. Većina doseljenih su stranci, dok naši mladi odlaze u potrazi za boljim životom. Institut za istraživanje migracija pokazuje da čak 72% mladih u dobi od 18 do 30 godina stalno, često ili ponekad razmatra iseljenje. Demografske projekcije Eurostata kažu da ćemo do 2050. izgubiti gotovo četvrtinu ruralnog stanovništva.

Dok mladi napuštaju zemlju, sela ostaju prazna. Diljem Hrvatske postoje naselja u kojima nitko ne živi, a infrastruktura propada. To nisu samo statistike – to je srce Hrvatske koje umire pred našim očima. 

Uništavaju nam sela – ubijaju srce Hrvatske

Tjeraju seljake s zemlje koju su njihovi djedovi obrađivali, ubijaju zdrave životinje pod izgovorom „pravila“ i „naredbi“, zatvaraju farme, gase živote. A ta ista zemlja, natopljena krvlju branitelja i znojem radnika, kasnije se prodaje onima koji je nikada nisu voljeli.

To nije napredak – to je tiha okupacija, provedena bez metka, ali s istim posljedicama. Zemlju smo branili oružjem, sada je moramo braniti istinom i hrabrošću. Jer kad nestane seljak – nestaje i narod.

Tko će sutra živjeti u Hrvatskoj?

Nedavno mi je prijatelj rekao:

„Ne idem zbog plaće. Idem jer sam umoran od čekanja da se nešto promijeni.“

Ta rečenica mi se urezala u srce. Govori o zemlji koja ima ljude, ali im ne daje razlog da ostanu.

A onda pogledam svoju kćer – visoko obrazovanu, sposobnu, vrijednu – i ona je morala otići raditi vani. Zemlje za koju sam se ja, njezin otac, borio kao dragovoljac od prvog do posljednjeg dana Domovinskog rata. Teško je gledati kako generacija koja je trebala živjeti slobodu sada mora tražiti dostojanstvo negdje drugdje.

Ovo ne pišem iz ljutnje, nego iz tuge i odgovornosti. Hrvatska ne smije biti zemlja iz koje odlaze oni koji je najviše vole.

Demografska kriza – pitanje opstanka

Ponekad se čini da se bojimo postaviti najosnovnije pitanje: tko će sutra živjeti u ovoj zemlji? Dok raspravljamo o kvotama za strane radnike i „europskim vrijednostima“, naši mladi odlaze – jer drugdje vide priliku, sigurnost i poštenje.

Možemo li društvo graditi samo na onima koji nemaju jezične ni kulturne veze s ovim prostorom? Društvo nije tvornica. Temelji se na povjerenju, identitetu i pripadnosti – a to se ne može uvesti.

Europa se predugo tješila iluzijom da će se svi koji dođu jednostavno prilagoditi. Bez jasnih pravila i vrijednosti nastaje paralelno društvo u kojem gube svi – i oni koji su došli, i oni koji su ovdje rođeni.

Vrijeme je da Hrvatska stavi sebe na prvo mjesto

Moramo ulagati u vlastiti narod:

• U one koji su otišli, ali bi se vratili da se ovdje stvore uvjeti za normalan život.

• U obitelji koje žele ostati, ali ne mogu preživjeti od plaće do plaće.

• U mlade koji traže razlog da ostanu, a ne kartu u jednom smjeru.

To nije zatvaranje – to je zdrav razum. Nijedna zemlja ne može biti jaka ako ne vjeruje u sebe. Hrvatska mora prestati živjeti u uvjerenju da će njezinu demografsku krizu riješiti netko drugi.

Konkretni koraci za opstanak i povratak

✅ Porezne olakšice i subvencije za povratnike koji pokreću posao u Hrvatskoj.
✅ Državni program stanovanja za mlade obitelji uz minimalne kamate.
✅ Prepoznavanje inozemnog iskustva i olakšani povratak na tržište rada.
✅ Lokalni centri za povratnike s pravnom i financijskom podrškom.
✅ Promjena narativa – povratak mora postati čin snage, a ne nostalgije.

Vrijeme je da prestanemo improvizirati. Vrijeme je da vratimo vjeru u vlastiti narod – jer bez njega, ova zemlja nema budućnost.

Hrvatska pod upravom onih koji je nikada nisu voljeli

Nažalost, današnju Hrvatsku vode ljudi koji je nikada nisu ni sanjali, ni branili. To su kadrovi proizašli iz bivših struktura – bez odgovornosti, bez vizije i bez srca. Umjesto da služe narodu, oni nad njim vladaju – hladno, bešćutno i bez savjesti.

Nisu stvarali ovu državu, ali su nakon završetka Domovinskog rata zauzeli sve ključne pozicije. Dok su se branitelji borili i ginuli, oni su se skrivali, vođeni nalogom svojih mentora i ideologa.

Zato danas imamo zemlju iz koje najbolji odlaze, a tuđinci dolaze. Državu kojom upravljaju oni koji je nikada nisu osjećali kao svoju, niti su je ikada istinski voljeli. Hrvatska je preživjela ratove, ali sada vodi bitku za vlastitu dušu.

Ako izgubimo narod, izgubili smo sve. Vrijeme je da se probudimo – i da vratimo Hrvatsku onima koji je vole.. 

Ivica Primorac