A oni koji danas kroje sudbinu Hrvatske?
Čekali su. Čekali da završi Domovinski rat, da bi na hrabrosti i krvi drugih gradili svoje karijere. I uspjeli su. Na tuđim grobovima – izgradili su vlast.
Krajnje bijedno, ljigavo i pokvareno — ali, nažalost, i potpuno istinito, ma koliko god se trudili šutjeti o tome.
Znam što znači kad nebo gori, kad zemlja podrhtava, kad ti se u jednom danu sruši sve što si zvao životom. Znam što znači hrabrost, i što znači izdaja.
A danas… kad vidim tko vlada ovom zemljom,
kad vidim ta lica bez srama, te „državotvorce“ koji su tada sjedili po zagrebačkim fakultetima i uredima,
jeli zlatnom žlicom dok su drugi ginuli — srce me zaboli.
Jer oni su čekali.
Oni su pripremani, čuvani... čekali da domoljubi izginu, da bi kasnije bešćutno sve preuzeli. Na žalost, i uspjeli su. Nadam se ne zadugo!
Oni danas odlučuju o sudbini naroda koji nisu imali hrabrosti braniti.
Danas rasprodaju u bescjenje ono što smo mi krvlju obranili.
Ponižavaju ideale zbog kojih su ljudi ginuli.
Potjerali su djecu branitelja iz zemlje, a svoju djecu postavili na sve moguće položaje. Baš sve!
Posmrtne ostatke naših heroja nalaze nakon 34 godine — i to koriste kao dimnu zavjesu.
Kao paravan iza kojeg skrivaju vlastiti kukavičluk i izdaju.
Danas se pozivaju na Domovinski rat, a onda proganjaju istinske branitelje — one koji nisu pristali igrati uloge koje im je režirala udbo-kosovska škola, i dalje itekako živa!
Yugočetničke ubojice nisu kažnjene. Naprotiv — neke su nagrađene od strane hrvatskih vlasti!
Valjda je njihova “olakšavajuća okolnost”, da ih se manje progoni za zločin, bila što su dok su ubijali i razarali – nosili petokraku. Jer, ako si “antifa”, ne možeš biti zločinac. Zločinac je, po njihovoj logici, može biti samo onaj tko nosi znak “Za dom spremni”.
I zato im je normalna koalicija sa SDSS-om — strankom koju je osnovao ratni zločinac Hadžić, čiji je član bio ratni gradonačelnik okupiranog Vukovara Stanimirović.
Ali ne i s onima koji su nosili oznake “ZDS”. Ne i s onima poput našeg heroja — Jeana-Michela Nicoliera. Francuza koji je došao umrijeti za Hrvatsku. Za Hrvatsku koju ovi nikada nisu ni voljeli.
Koji su to ljigavci
Najgora moguća 'sorta' ljudi (bolje rečeno neljudi)Nije im toliko važno tko je iz koje stranke. Bitno je da si iz lopovskog, udbo-kosovskog inkubatora; da ne voliš Hrvatsku, nego svoj džep.
I zato smo tu gdje jesmo. Jer biramo dezertere i izdajice.
Jer šutimo, umjesto da pamtimo. Jer dopuštamo da istinski heroji 34 godine čekaju da ih se pronađe — dok oni bez trunke srama uživaju u svemu što nisu zaslužili.
Kao hrvatski dragovoljac — ne mogu šutjeti. Jer znam tko je dao život, i tko je tada bježao.
Divim se do neba Jean-Michelu i svim našim herojima.
A ove druge 'gladne miševe'… prezirem.
Jer Hrvatsku nisu voljeli tada, a ne vole je ni danas.
----
Ipak smo mi u ratu izborili našu Hrvatsku. To je ogromno, veliko… generacije su to sanjale, a naša je uspjela.
Ima naroda i većih od Hrvatske, a nemaju svoju državu.
Ona je naša — kakva god bila. Borimo se, i boriti ćemo se do sudnjeg dana, za nju, za našu Neovisnu Hrvatsku!
Možda nije onakva kakvu smo sanjali, možda smo pogriješili poslije Domovinskog rata, ali kakva god da je — naša je.
Ipak je to čast i privilegija — biti dio generacije koja je izborila hrvatsku slobodu.
Možda nije onako kako smo htjeli, možda su nam mnoge snove ukrali, ali jedno nam ne mogu oduzeti — ponos što smo dali sve za Hrvatsku.
Vjerujem u naše mlade naraštaje. Vjerujem da će oni nastaviti tamo gdje smo mi stali, da će ispraviti pogreške koje smo mi napravili,
i da će Hrvatsku dovesti tamo gdje su je sanjale generacije domoljuba. (I.P.)
Primjedbe
Objavi komentar