Zato mnogi istinski heroji Domovinskog rata danas šute.
Ne zato što nemaju što reći, nego zato što im je dosta nadglasavanja s onima koji su rat gledali na TV-u.
Dok se slave obljetnice, najglasniji su često oni bez ijednog ožiljka, ali s puno titula.
Na jeziku – domoljublje u XL pakiranju.
U biografiji – dragovoljac po potrebi.
Na žalost, previše je onih koji su od tuđe krvi napravili svoj put do pozicije — političke, financijske ili oboje.
A oni pravi?
Oni sve manje dolaze. Umorni su. Ne od borbe, nego od laži koje su postale istina.
Ipak, najtužnije je što su upravo oni što šute jedini koji bi smjeli govoriti.
Ali, sve više njih misle da je uzalud
Jer danas se Domovina brani s pozornice. A i tu su rovovi… samo se zovu "protokol".
Primjedbe
Objavi komentar