"Lud je onaj koji se želi odreći onoga što ima nadajući se da će dobiti ono što nema." – Ezop
Naši su djedovi orali kamen, ali nisu nikad orali obraz. Naši očevi su krvarili da bismo mi danas imali ono što se zove sloboda. Branitelji su ostavljali obitelji, snove i zdravlje – da bi Hrvatska imala budućnost.
I sad? Sad gledamo kako nam ...
Mladi odlaze – trbuhom za kruhom, ali sve češće i dušom za dostojanstvom.
Na žalost, i mnoge obitelji se raspadaju jer su temelj zamijenile ambicije
Domovina šuti dok njezini sinovi i kćeri prodaju ideale za funkcije, mandate i poticaje.
Branitelji umiru tiho i prerano, dok oni kojima nije palo na pamet braniti 
, danas odlučuju o svemu.
, danas odlučuju o svemu.A mi?
Mi se kao narod često ponašamo baš onako kako Ezop kaže – odričemo se onoga što imamo: doma, vjere, obitelji, hrvatskog jezika, običaja, sela, zajedništva, istine…
U nadi da ćemo negdje vani, pod nekom tuđom zastavom, u nekoj novoj "Europi", dobiti ono što nikad neće biti naše.
Nismo mi siromašni.
Mi smo samo zaboravili cijeniti ono što imamo.
Vrijeme je da se probudimo.
Jer jednom, ako izgubimo i Domovinu i Obitelj i Vjeru i Jezik – shvatit ćemo da nismo ništa dobili.
Samo izgubili.
Primjedbe
Objavi komentar