NIJE TO MRŽNJA, TO JE MIR.
S godinama sam shvatio da nije u svima nama dobro.Neki ljudi ne ulaze u tvoj život da bi ostali, nego da te istroše.
Ne dolaze s iskrenošću, već s potrebom.
I kad više ne mogu uzeti ništa od tebe, odlaze… kao da nikad nisu ni bili tu.
Dugo sam se pitao što sa mnom nije u redu.
Zašto mi zuji u ušima kada govore?
Zašto osjetim težinu kada uđu u prostoriju?
I onda sam shvatio… nije to mržnja.
To je mir koji imam kada ih nema.
Ne, ne mrzim ljude. Daleko od toga...
Samo volim onaj osjećaj kada neki od njih više nisu prisutni u mom danu, u mom prostoru, u mojoj tišini.
To nije znak zatvorenosti, nego samopoštovanja.
Naučio sam da ne moram voljeti sve.
I da ne mora svatko imati mjesto u mojoj blizini.
Neki ljudi nisu loši, možda su i bolji od mene, ali jednostavno nisu dobri za mene.
I to je u redu.
To nije mržnja.
To je mir.
I to je ljubav prema sebi.
Ivica Primorac
Primjedbe
Objavi komentar