GASTARBAJTERSKA ŽENA – HEROJ
Nije nosila pušku.
Nije dizala transparente.
Ali ona je bila ratnica.
Dok su vlakovi odnosili muževe u tuđinu,
ona je ostajala s djecom, sa zemljom, s Bogom.
Bez sigurnosti, bez suza – jer tko ima vremena za slabost
kad kuća traži red, a srce traži snagu?
Gastarbajterska žena nije tražila zahvalnost.
Nju su zahvalnost i ponos nosili tiho, kao rubac na glavi.
Nosila je bol, sjećanja i čežnju kao križ –
i ni u jednom trenutku nije pokleknula.
Njen junak radio je u tvornici,
ali ona je gradila dom.
Od uspomena, od pisama, od svakog molitvenika
koji je znao koliko je duga jedna godina bez muža.
Zato danas, kad govorimo o herojima –
ne zaboravimo nju.
Ženu ognjišta.
Ženu što je disala za dvoje, ljubila za četvero,
i šutjela – za cijeli svijet.
Jer prava snaga nosi pregaču, ne uniformu.
Primjedbe
Objavi komentar