Ako si morao otići iz Kašča, ne zaboravi svoje selo. Ne zaboravi svoje pradjedove.
Možda te život odveo daleko – preko brda, preko mora, u gradove gdje nitko ne zna ime tvog sela, ni miris kruha tvoje babe …
Ali Kašče je i dalje tu.
I tvoji pradjedovi još uvijek šapuću kroz borove, iz bunara, s kamenih pragova.
Selo te ne pita koliko imaš, ni gdje radiš.
Selo pamti tvoje korake, tvoju igru u prašini, i tvoje “doviđenja” koje nikad nije bilo zauvijek.
Ne zaboravi čiji si.Ne zaboravi gdje su tvoji korijeni pustili prve grane.
Jednom kad se vratiš – makar na dan – selo će te poznati bolje nego itko.
Primjedbe
Objavi komentar