A pogledaj gdje si. Još si tu …

 

I kad sjedneš sam uz obalu, gledajući u nebesko more i smiješ se, reci će ti da si lud.

 A ti zapravo vidiš toliko toga pred sobom.

Svaka slana kap bila je sol na ranu. 

Svaki udar vjetra bio je šamar u tvom životu. 

Svaki kliktaj galeba je riječ koja je zabolila više nego val koji te želio uništiti. 

A pogledaj gdje si. Još si tu.

Sjediš na stijeni koja je čvrsta kao i ti. 

Stijeni koja je prošla tisuće takvih kao što si i ti i nikad nije ni otišla.

 I zato se smij.

Smij se koliko god možeš. Smij se dok sunce zalazi. 

I nek ti govore da si lud. Jer ljudi će otići. 

A sunce će ponovno izaći.

Ivica Primorac