LIKA SE ZAGAĐUJE I UGROŽAVA – TKO ĆE ODGOVARATI?

Ma čovik se danas stvarno mora zapitati dokle smo mi došli i šta se ovo događa s našom državom. Za neke stvari institucije rade ka sat, hapsi se, privodi, dižu se optužnice, drže se konferencije i sve se to lipo objasni narodu, a kad se pojavi priča o desecima tisuća tona otpada, o zemlji i vodi koje bi mogle biti zagađene i o mogućnosti da se problem ne završava samo na jednom mistu, onda nekako muk. Tišina. Svi nešto gledaju, čekaju i ka da se nadaju da će vrime učinit svoje pa će narod zaboravit.

A neće.

I sam sam jedno vrijeme bio stanovnik Gospića i pripadnik 9. gardijske brigade „Vukovi“, brigade koja je s pravom postala ponos Like i Hrvatske. Znam što je ta zemlja značila ljudima koji su je branili. Znam koliko je krvi, znoja i života utkano u tu Liku. Zato sam danas zgrožen kad slušam o otpadu, zagađenju i mogućem ugrožavanju zemlje i voda.

Danas teško mogu razumjeti da o Lici, njezinoj zemlji, vodi i budućnosti naše dice odlučuju ljudi koji tada, kad je trebalo stati u obranu te iste Like i Hrvatske, nisu stali uz nas. Danas sebi pripisuju svakojake zasluge, a kad treba preuzeti odgovornost, nema ih nigdje.

A neki od njih su kasnije, bez puno srama i još manje obraza, zasjeli na vodeće položaje pa nam danas objašnjavaju što je dobro za Hrvatsku i Liku, kako treba čuvati okoliš i kako treba brinuti o našim budućim pokoljenjima. A za sve ovo što nam se danas događa, naravno, nitko nije odgovoran!

Ma možeš misliti!

Lako je danas biti veliki čuvar Hrvatske kad ti je fotelja sigurna, kad nema granata, kad nema rovova i kad ne moraš riskirati vlastitu glavu.

Kad je trebalo braniti ovu zemlju, jedni su išli prema opasnosti, a drugi su birali svoj put. To je činjenica koju nitko ne može izbrisati. I zato nemojte danas nama, koji smo ovu zemlju branili, prodavati priče o tome koliko vam je stalo do naroda i njegove budućnosti.

Situacija na terenu, u ovom slučaju u Lici, vas demantira!

Da ste toliko voljeli ovaj narod, branili biste ga onda kad je bilo najteže, kao što smo ga branili mi. Da volite ovaj narod i Liku, do ovoga ne bi ni došlo!

Nažalost, vi imate vlast, a ne mi.

Danas nam pričate kako baš vi brinete o našoj djeci i unucima, dok se mi moramo pitati što će im ostati od zemlje, šuma i vode.

Zato ovo više nije samo pitanje otpada. Ovo je pitanje kakvu ćemo Hrvatsku ostaviti iza sebe.

Je li Lika postala mjesto gdje se može dovesti ono što drugi ne žele? Je li ovo samo jedan slučaj ili postoji nešto puno veće što tek treba ispitati? Tko je znao, tko je nadzirao, tko je dopuštao i tko je od svega toga imao koristi?

I nemojte mi samo reći da će institucije sve riješiti.

Koje institucije? One koje su trebale vidjeti prije nego što je problem postao toliki?

Ako je sve po zakonu, pokažite narodu dokumente i rezultate istrage. Ako nije, onda nema toga tko bi trebao biti pošteđen odgovornosti.

Jer nije ovo ničija privatna prćija.

LIKA NIJE NIČIJE ODLAGALIŠTE.

A voda koju danas zagađujemo nije samo naša. To je voda koju će sutra piti naša dica i naši unuci.

Mi smo devedesetih branili ovu zemlju da bi na njoj živjele generacije poslije nas. Nismo je branili da bi je netko danas pretvarao u mjesto gdje će se ostavljati ono što drugdje ne smije ili ne može završiti.

ŠTO OSTAVLJAMO IZA SEBE?

Ostavit ćemo li našoj dici čistu zemlju i vodu ili ćemo im ostaviti posljedice tuđeg nemara, interesa i šutnje?

Jer ako smo mi mogli stati pred neprijatelja i braniti Liku kad je bilo pitanje života i smrti, onda valjda danas možemo tražiti da je netko brani i od onih koji je, iz bilo kojeg razloga, ugrožavaju iznutra.

LIKA JE PONOS HRVATSKE.

LIKA NIJE KANTA ZA SMEĆE.

I narod ima pravo pitati:

TKO ĆE ZA OVO ODGOVARATI?