I UPALJAČE I ŠIBICE IM MI FINANCIRAMO, A ONI PALE LIJEPU NAŠU!

Čovjek više stvarno ne zna bi li se smijao od muke ili plakao od svega što nam se događa pred očima. Godinama nam pričaju o suživotu, pomirbi, toleranciji i nekakvom zajedničkom društvu, obnavljaju kuće, isplaćuju poticaje i milijune iz hrvatskog proračuna, a onda danas gledamo kako se u Škabrnji uhićuje osoba zbog sumnje da je pokušala podmetnuti požar.

Ako se potvrde sve informacije koje danas kruže, onda je pitanje sasvim jednostavno – jesmo li mi stvarno toliko naivni ili nas netko namjerno pravi budalama?

Jer nije problem samo u onome tko je zapalio šibicu. Problem je i u sustavu koji godinama dijeli, plaća, obnavlja i financira bez da se itko ozbiljno zapita kome novac ide, kakva je prošlost ljudi koji ga primaju i što se događa kada se ta ista „pomirba“ sudari sa stvarnošću.

A posebno boli kada se sve to događa upravo u Škabrnji, mjestu koje je 18. studenoga 1991. platilo strašnu cijenu srpske agresije.

Mi smo svoje najbolje sinove slali u rat da obrane kuće, sela i državu, a danas nekima obnavljamo kuće i dajemo potpore, pa se onda čudimo kada se pojavi pitanje gdje je nestala granica između pomirbe i naivnosti.

I na kraju ispada da im još samo upaljače i šibice trebamo financirati – da mogu paliti ono što su naši ljudi krvlju obranili.

Ako je sve ovo što danas čitamo točno, onda više nije dovoljno reći „institucije će odraditi svoje“.

Institucije moraju prvo objasniti nama – hrvatskim sinovima i kćerima – kako je moguće da sustav daje, obnavlja i financira, a onda isti taj sustav mora hapsiti zbog sumnje da se pali Hrvatska.

Suživot – da.

Mir – uvijek.

Pomirba – ako je iskrena i obostrana.

Ali zaborav, naivnost i zatvaranje očiju pred onim što se događa – nikada!

#Škabrnja #LijepaNaša #DomovinskiRat #Suživot #Pomirba #Hrvatska #Istina #Odgovornost