Toga jutra mnogi hrvatski vojnici nisu razmišljali o sebi. Nisu razmišljali hoće li se vratiti kući, hoće li ponovno zagrliti svoju djecu ili pogledati majku u oči. Razmišljali su samo o jednom – da Hrvatska jednom zauvijek bude slobodna.
Krenuli su preko kamenjara, planina i šuma, kroz prašinu i ljetnu žegu koja je pekla jednako kao i rat. Na leđima su nosili opremu, u srcu Domovinu, a u mislima sve one koji su već položili svoje živote da bi hrvatska zastava jednoga dana slobodno vijorila na svakom pedlju naše zemlje.
Bosansko Grahovo i Glamoč nisu bili samo mjesta na zemljopisnoj karti. Bili su ključ koji je otvarao vrata prema Kninu. Svaki osvojeni metar bio je plaćen hrabrošću, znojem i krvlju hrvatskih vojnika Hrvatske vojske i pripadnika Hrvatskog vijeća obrane. Neprijateljske crte, koje su godinama izgledale neprobojne, počele su se lomiti pred odlučnošću ljudi koji više nisu imali namjeru živjeti na koljenima.
Operacija Ljeto '95 nije bila tek još jedna vojna akcija. Bila je trenutak kada je postalo jasno da se približava kraj okupacije. Bila je uvod u veličanstvenu Oluju. Bila je dokaz da sloboda ne dolazi sama od sebe, nego da je stvaraju ljudi koji su spremni dati sve što imaju kako bi njihova djeca živjela bez rata.
Dok danas prolazimo slobodnim hrvatskim cestama, mnogi možda ni ne pomisle koliko je koraka učinjeno prije nego što smo mogli hodati bez straha. Koliko je mladih života ostalo na planinskim stazama kojima danas prolaze tek vjetar i tišina. Koliko je majki ispratilo svoje sinove s vjerom u Boga i nadom da će ih ponovno zagrliti. Neke su tu sreću dočekale, a neke su cijeli život ostale gledati prema vratima koja se više nikada nisu otvorila.
Zato je naša dužnost pamtiti. Ne zbog mržnje prema bilo kome, nego zbog poštovanja prema onima koji su nam ostavili najveći dar koji jedan naraštaj može ostaviti drugome – slobodnu Domovinu.
Neka se pamti svaki hrvatski vojnik koji je tih dana koračao prema slobodi. Neka se pamti zajedništvo Hrvatske vojske i HVO-a. Neka se pamti svaka žrtva, svaka suza i svaki osmijeh koji je došao nakon pobjede.
Ljeto '95 bilo je korak do Oluje. A Oluja je bila korak do slobodne Hrvatske.
Slava svim hrvatskim braniteljima i vječna hvala onima koji su za Domovinu položili svoj život. 🇭🇷
Primjedbe
Objavi komentar