"Hrvatska već vidje dosta raznih čuda, ali ne nađe štrika za toliko Juda!" – zapisao je davno Antun Gustav Matoš.
Koga su zapravo štitili političari koji su godinama bili na vlasti? Kome su pogodovali? Jesu li služili običnim i poštenim ljudima, hrvatskim braniteljima koji su riskirali sve kako bi obranili svoj narod?
Jesu li služili narodu tako što su smišljali nove namete za već osiromašene građane? Tako što su preko svojih medija omalovažavali branitelje i sve koji misle drugačije?
Nažalost, mnogi od njih služili su samo interesnim skupinama i moćnicima koji su se obogatili na račun hrvatskog naroda. Oni stvaraju svoje političke kadrove, guraju ih u prve redove i koriste ih kao alat za očuvanje vlastitih interesa. To treba jasno i glasno reći.
Njihova politika nije politika općeg dobra. To je stalna borba različitih klanova i grupacija za veći plijen, za više moći i privilegija. Većina ljudi to vidi i zna, ali nekako zaboravi upravo onda kada dođe dan izbora.
Takvi političari ne biraju sredstva kako bi sačuvali svoje pozicije. Vlast doživljavaju kao privatnu prćiju uskog kruga ljudi. Svatko glumi da se bori za svoje birače, a u stvarnosti se često vodi računa samo o osobnoj koristi i ostanku na vlasti.
Godinama slušamo iste priče, iste strahove i ista upozorenja o navodnoj ugroženosti od svih i svakoga. Dok se narod dijeli, oni ostaju na svojim položajima.
A kada je riječ o moralu, poštenju i grijehu, pravila vrijede samo za druge. Ako netko izvan njihova kruga pogriješi, odmah ga osuđuju. Ako od istoga imaju korist, tada šute.
Narod ne traži čuda. Traži istinu, pravdu i odgovornost.
Primjedbe
Objavi komentar