Ako zbog fotelje zaboraviš tko te izabrao i zašto si izabran – nisi koalirao, već si kapitulirao.

Oni koji su naslijedili nekadašnju komunističku partiju i njezine političke obrasce danas se zaklinju u demokraciju, a često koriste iste metode koje su obilježavale prošla vremena – etiketiranje protivnika, političke pritiske, kontrolu narativa i sustav pogodovanja.

Godinama se igra politički ping-pong u kojem dvije strane održavaju privid velikih sukoba, dok građani sve češće osjećaju da se malo toga suštinski mijenja. Poslušnima se dijele mrvice, a nepokornima lijepe etikete „radikala“, „opasnih“ ili „nepoželjnih“. Istodobno se kroz dio medijskog prostora neprestano ponavljaju poruke prema kojima je šutnja poželjna, prilagodba poželjna, a svako ozbiljnije propitivanje sustava nepoželjno.
Sve je više javnog prostora u kojem se izruguje hrvatskoj državi, omalovažava Domovinski rat i relativiziraju vrijednosti na kojima je Hrvatska izborila svoju slobodu. Mnogi se zato pitaju zašto se novcem poreznih obveznika financiraju projekti koje doživljavaju kao vrijeđanje hrvatske povijesti, tradicije, vjere ili braniteljske žrtve.

Postavlja se pitanje zašto se u hrvatskoj kulturi tako rijetko otvara prostor ljudima koji otvoreno njeguju domoljubne vrijednosti. Zašto se među brojnim profesorima, umjetnicima, kulturnim djelatnicima i braniteljima ne može pronaći osoba koja bi s poštovanjem prema svim građanima, ali i s jasnim osjećajem nacionalne odgovornosti, vodila kulturnu politiku države?

Odlikovanja, priznanja i pozicije često dobivaju oni koji nikada nisu pokazivali posebno poštovanje prema hrvatskoj državnosti, dok brojni ljudi koji su sudjelovali u njezinu stvaranju danas ostaju po strani. Još više zabrinjava šutnja onih koji bi trebali govoriti – političkih predstavnika, institucija i javnih autoriteta.
No odgovornost nije samo na jednoj strani političkog spektra. Veliko razočaranje kod mnogih građana izazivaju i oni koji se predstavljaju kao domoljubna opcija, a nakon izbora prihvaćaju kompromise koji brišu razliku između njihovih obećanja i politike protiv koje su se navodno borili.
Politika jest umijeće kompromisa. Koalicije same po sebi nisu problem. Problem nastaje onda kada se zbog položaja, privilegija ili osobnih interesa napuštaju vrijednosti zbog kojih su birači nekome dali povjerenje.

Ako zbog fotelje zaboraviš tko te izabrao i zašto si izabran, tada nisi postigao kompromis – nego si kapitulirao.

Hrvatska nije stvorena da bi služila interesima političkih elita. Stvorena je kao slobodna, samostalna i dostojanstvena država. Krv hrvatskih branitelja obvezuje na odgovornost, poštenje i poštovanje prema vrijednostima na kojima je izgrađena moderna hrvatska država.
Zato je dužnost svakog domoljuba, bez obzira na političku pripadnost, tražiti više odgovornosti, više istine i više poštovanja prema vlastitoj državi i njezinoj povijesti.