Negdje duboko u prošlom stoljeću... Kad se “konjska snaga” nije mjerila pod haubom, nego ispod tebe.
Kad ti je GPS bila baba s verande koja viče: “Okreni se kod kruške, pa ravno dok ne zalaje pas!”
Kad se nije išlo na jahanje zbog sporta ili Instagrama, nego jer si stvarno morao do trgovine, po drva, krumpire, grožđe, neku travu...
Ova slika govori više od tisuću riječi...
Dva konja, dvoje klinaca, i nula signala, ali veza jača nego 5G danas.
Bez kacige, bez pratnje, bez aplikacija za praćenje koraka. Samo ti, konj, i osjećaj da si najvažniji čovjek u selu.
Danas? Djeca voze električne romobile s kacigom, GPS-om i zaštitnim jastucima. A tada si imao samo vjeru da konj zna di ide i da se neće uplašit kokoši! 
Jer nekad smo manje imali, ali više doživljavali.
Nismo znali što znači “upload”, ali smo znali kako se popeti na konja.
I nije bilo “storyja”, ali je svaki dan bio pustolovina! 
Ivica Primorac
Primjedbe
Objavi komentar